{"id":524,"date":"2016-09-19T21:25:51","date_gmt":"2016-09-19T20:25:51","guid":{"rendered":"http:\/\/koki.in.rs\/blog\/?p=524"},"modified":"2017-07-17T09:56:52","modified_gmt":"2017-07-17T08:56:52","slug":"balada-o-konju-smokiju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/2016\/09\/19\/balada-o-konju-smokiju\/","title":{"rendered":"BALADA O KONJU SMOKIJU"},"content":{"rendered":"<p><iframe loading=\"lazy\" width=\"474\" height=\"267\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/E1aeLU-Awiw?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p>Na neki poseban na\u010din pesma je obele\u017eila moje detinjstvo.<\/p>\n<p>Pesmu je obi\u010dno pevao moj otac u nastupu \u010dudne euforije, ali mnogo \u010de\u0161\u0107e, u delirijumu razdraganosti. Tada bi, opijen \u0161rpricerima, sam, a \u010de\u0161\u0107e u dru\u0161tvu pevao, ako bi se to pevanjem moglo nazvati, koliko ga grlo nosi. Zbog takvih improvizacija u interpretaciji melodije, ja nikada nisam bio do kraja siguran kako ova pesma zaista zvu\u010di, tako da je moj poku\u0161aj rekonstrukcije kompozicije, koji se da \u010duti, opet negde izme\u0111u.<\/p>\n<p>Ali mislim da je to manje va\u017eno.<\/p>\n<p>Tokom vremena, saznao sam da je pesma va\u017ena Piro\u0107ancima. Kao da vodimo poreklo sa Divljeg zapada, a nismo potomci Du\u0161ana Silnog. I naravno, nikada nisam saznao da li je to prepev neke pesme iz vestern filmova kojima je generacija, kojoj je pripadao moj otac, bila op\u010dinjena. Nadimke su imali po imenima likova iz filmova u kojima su glumili Gari Kuper, D\u017eon Vejn&#8230; \u010citali su romane Zen Greja i D\u017eejmsa Olivera Kervuda. Svoju dru\u017einu nazivali su &#8222;Arizoncima&#8220;, i iskreno navijali za &#8222;Radni\u010dki&#8220;, a kada su ih godine stigle postali su &#8222;Stari Arizonci&#8220;, sa naglaskom na stari, kao da je to neka titula koja se te\u0161ko sti\u010de, a da bi se dobila potrebna je neslu\u0107ena hrabrost. Mada, koliko su za \u017eivota popili i pojeli, to je dostojno svakog po\u0161tovanja.<\/p>\n<p>I da, uvek mi je bilo \u010dudno kako mo\u017ee da nedostaje jedan stih u tre\u0107oj strofi, tako da sam sebi dao slobodu da dodam ne\u0161to \u0161to je u kontekstu pesme, a zvu\u010di kao\u00a0 &#8222;&#8230;I pogladih konja Smokija&#8230;&#8220;. \u0160to mo\u017ee da ima erotski podsmisao.<\/p>\n<p>Tako\u0111e, bilo mi je nejasno kako konj mo\u017ee da se zove Smoki, a kada glavni junak pesme (koji \u0107e u jednom trenutku sresti u sred prerije zanosnu, \u0107utljivu lepoticu tu\u017enog pogleda) ja\u0161e konja sa Indijancima, tada je njegovo konjsko ime Vatreni. Pomalo je \u0161izofreno. A mo\u017eda to ipak ima veze sa dimom i vatrom, ali to mi niko nije objasnio ili znao da objasni. Odgovor je uvek bio, kada sam \u017eeleo da mi se takva o\u010digledna nelogi\u010dnost razjasni, u stilu: &#8222;Tako je&#8220;, ili &#8222;kad odraste\u0161, kad poraste\u0161&#8230;&#8220;<\/p>\n<p>Moj otac bi, kada je bio posebno nadahnut, znao da uzme gitaru i da drnda po njoj iz sve snage dok zapevava stihove kaubojske pesme. Mislim da ne treba napomenuti da nije znao da svira gitaru, ali to mu nije smetalo. Kako je bilo gitari, i nama ostalima koji smo to slusali, moze se zamisliti. Ali neobi\u010dni talenat, da ne zna da peva, ve\u0161to je kompenzovao tako \u0161to bi se trudio da pesmu otpeva \u0161to ne\u017enije.<\/p>\n<p>To sam nasledio od njega.<\/p>\n<p>Mislim i na pevanje i na ne\u017enost.<\/p>\n<p>Ja sam, naravno, kad bih \u010duo da je gitara u njegovom posedu, uvek poku\u0161avao da ga navedem na to da mi kupi elektri\u010dnu gitaru, pri\u010dom da \u0107e njegovo pevanje i sviranje mnogo bolje zvu\u010dati. Tada sam iskreno verovao da elektri\u010dne gitare same sviraju. Dovoljno je da se priklju\u010de na poja\u010dalo i odvrnu do daske. Ali, nisam uspeo u tome, kao \u0161to sam retko uspevao da do\u0111em do njegovog bicikla i provozam neki krug.<\/p>\n<p>To je moglo da se desi samo kada bih mu je ukrao po ceni da dobijem grdnju i batine ili kada bi me poslao da kupim sodu. Bicikl je feti\u0161 koji se nikome ne daje, a ro\u0111enoj deci samo u posebnim prilikama.<\/p>\n<p>Kada sam pre nekoliko godina prvi put snimio neku verziju ove pesme i pustio mu, nije reagovao. Kao da mu je bilo svejedno ili kao da je nikada nije pevao. Kao da je svojim nereagovanjem rekao:&#8220;Opet neka od tvojih gluposti.&#8220; Tada je ve\u0107 bio sam. I nije \u017ealio ni za \u010dim posebno, osim za tim \u0161to vi\u0161e ne mo\u017ee da vozi bicikl. Kao da mu je on bio sve.\u00a0 Godinu, godinu i po dana kasnije je umro.<\/p>\n<p>Elektri\u010dnu gitaru mi nikada nije kupio.<\/p>\n<p>To sam morao da u\u010dinim sam,\u00a0 tako \u0161to sam u toku jednog letnjeg raspusta, kada sam zavr\u0161io osmi razred, radio sa svojim drugom Bu\u0111om na gra\u0111evini, nosio cigle, me\u0161ao malter i gurao kolica, i \u0161to sam od u\u017eine \u0161tedeo u toku naredne \u0161kolske godine. Na kraju, kad mi je nedostajalo prokletih pedeset hiljada dinara, te pare mi je dao zet, i tako sam do\u0161ao do moje, polovne &#8222;Jolane Iris&#8220; koja je sad kod jednog mog prijatelja u delovima, koje mi ne vra\u0107a ve\u0107 petnaest godina uvek sa nekim izgovorima.<\/p>\n<p>Drugu elektri\u010dnu gitaru sam dobio kroz trampu. Dao sam sliku za nju. Naravno pored nje sam dobio poja\u010dalo i gloken\u0161pil, pravi, temperovan. Opet &#8222;Jolanina&#8220; gitara, ali &#8222;Studio&#8220;. Pre nekoliko godina, na\u0161ao sam je u katalogu na internetu. I prijatno se iznenadio kada sam saznao da postoji muzej Jolaninih instrumenata u \u010ce\u0161koj. Posebno me je obradovalo kada sam saznao da je bila jedna od popularnijih gitara na kojima se sviralo u Isto\u010dnom bloku. I lepa je, a na njoj sviram danas. Dovoljno sam mator, a za moje svira\u010dko ume\u0107e druga mi i ne treba. Gitare &#8222;Studio&#8220; prestale su da se proizvode sredinom sedamdesetih godina pro\u0161log veka.<\/p>\n<p>Prvi bicikl mi je kupila \u017eena kada je ostala bez posla i dobila otpremninu. Jako sam ga voleo, a onda mi ga je ukrao, odnosno prodao stanar kojeg sam pustio da \u017eivi u ku\u0107i u Pirotu sa \u017eenom i dvoje preslatke de\u010dice kada mi je umro otac.\u00a0 Ubrzo se ispostavilo da su narkomani. Re\u0161io sam se te gamadi, ali prethodno su pokrali sve \u0161to su mogli i napravili silne ra\u010dune.\u00a0 A primio sam ih kao najro\u0111enije u ku\u0107u sa idejom da se \u010duju opet glasovi iz njenog dvori\u0161ta.<\/p>\n<p>Isto tako, takore\u0107i na moje o\u010di, ukrali su \u017eeninu &#8222;poniku&#8220; deceniju ranije u sred bela dana iz antrea stana u kome \u017eivimo. Tog doga\u0111aja moja ta\u0161ta se i danas ponekad seti. Elem, tog kobnog, letnjeg dana pozvonila je na vrata neka Ciganka sa detetom u naru\u010dju koje je dojila. Saslu\u0161am je, i dam za bolesno dete ne\u0161to para. Posle pet minuta zvoni Ciganin na vrata, lep, visok i sav presami\u0107en tra\u017ei \u010da\u0161u vode. Pomislim, Bo\u017ee koliko je skroman i nato\u010dim ja njemu \u010da\u0161u hladne vode, jo\u0161 sam pustio da ote\u010de iz slavine. Bilo je sparno, i normalno je da pozli ljudima po takvom danu. Treba pomo\u0107i ljudima u nevolji, bar su me tako vaspitavali. Zahvali mi se Ciganin i ode. Zatvaraju\u0107i vrata upitao sam ga da li da zovem hitnu, na \u0161ta je on odmahnuo rukom. I posle pet minuta, kao oni kerovi iz crta\u0107a kojima kliker proradi sa zaka\u0161njenjem i izrastu im magare\u0107e u\u0161i, sko\u010dim kao oparen i otvorim vrata. &#8222;Ponike&#8220; vi\u0161e nije bilo. Od tada zaklju\u010davamo antre, ali i dalje poma\u017eemo ljudima u nevolji.<\/p>\n<p>Sada vozim neki Nakamuru bicikl, koji je fensi i dizajniran u skladu sa globalisti\u010dko-neoliberalnim tendencijama, a izgleda kao spejs \u0161atl. Ne znam za\u0161to, i to je \u010dest razlog polemike izme\u0111u Milice i mene, ali on mi izgleda kao nekakva isprazna \u0161minka, kao uostalom i ve\u0107ina dana\u0161njih stvari i doga\u0111aja, po\u010dev od hrane do Olimpijade. A da je samo to, ne bi bio neki problem. Na njemu je najodvratnije sedlo na kome sam sedeo. Posle vo\u017enje od sat vremena prostata mi je velika kao lubenica, i ako ne strada sada, ne\u0107e nikad. O drugim delovima tela ne\u0107u da pri\u010dam, ali sve je jasno!<\/p>\n<p>I taj bicikl mi je kupila \u017eena. I to je bicikl koji se vidi u spotu. To je moj konj Smoki ili Vatreni, sve u zavisnosti u kojoj se situaciji nalazim i koliko sam raspolu\u0107en.<\/p>\n<p>Samo jo\u0161 da promenim sedlo.<\/p>\n<p>Sa uspomenom na &#8222;Arizonce&#8220;!<\/p>\n<p>I poslednjeg me\u0111u njima sa kojim se, kada ga sretnem, sa zadovoljstvom ispri\u010dam.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Na neki poseban na\u010din pesma je obele\u017eila moje detinjstvo. Pesmu je obi\u010dno pevao moj otac u nastupu \u010dudne euforije, ali mnogo \u010de\u0161\u0107e, u delirijumu razdraganosti. Tada bi, opijen \u0161rpricerima, sam, a \u010de\u0161\u0107e u dru\u0161tvu pevao, ako bi se to pevanjem moglo nazvati, koliko ga grlo nosi. Zbog takvih improvizacija u interpretaciji melodije, ja nikada nisam &hellip; <a href=\"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/2016\/09\/19\/balada-o-konju-smokiju\/\" class=\"more-link\">\u041d\u0430\u0441\u0442\u0430\u0432\u0438\u0442\u0435 \u0441\u0430 \u0447\u0438\u0442\u0430\u045a\u0435\u043c <span class=\"screen-reader-text\">BALADA O KONJU SMOKIJU<\/span> <span class=\"meta-nav\">&rarr;<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/524"}],"collection":[{"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=524"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/524\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":537,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/524\/revisions\/537"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=524"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=524"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=524"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}