{"id":652,"date":"2017-03-14T14:00:42","date_gmt":"2017-03-14T13:00:42","guid":{"rendered":"http:\/\/koki.in.rs\/blog\/?p=652"},"modified":"2017-07-17T09:56:13","modified_gmt":"2017-07-17T08:56:13","slug":"secanje-na-lido-bar","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/2017\/03\/14\/secanje-na-lido-bar\/","title":{"rendered":"SE\u0106ANJE NA LIDO BAR"},"content":{"rendered":"<p><iframe loading=\"lazy\" width=\"474\" height=\"356\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/NZD9nzFejZ8?start=22&#038;feature=oembed\" frameborder=\"0\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p>Trajanje: 3:06<\/p>\n<p>U Pirotu beja\u0161e nekada &#8222;Lido&#8220;.<\/p>\n<p>Sa godinama koje prolaze postajemo sve vi\u0161e obuzeti nostalgijom, skloni da istinu obojimo u ru\u017ei\u010dasto, i da praznine u se\u0107anju popunimo izmi\u0161ljenim doga\u0111ajima.&nbsp;<\/p>\n<p>\u010cemu la\u017e?<\/p>\n<p>Pa &#8222;Lido&#8220; je bio obi\u010dan \u0107umez, i daleko od toga da bude bar. Mo\u017eda je bio pre neka kafeterija, ili u najboljem slu\u010daju, sa mnogo ma\u0161te, kafi\u0107. Ali to je manje va\u017eno, jer nama, koji smo u njemu provodili sate ili samo svra\u0107ali, je zna\u010dio, i bio deo na\u0161eg identiteta, za kojim smo grozni\u010davo tragali, tih osamdesetih i po\u010detkom devedesetih, dok se nije sve rasulo u nekakvo bezna\u0111e.<\/p>\n<p>&#8222;Lido&#8220; nikada nije bio mesto na kome se skupljao krem piro\u0107anske omladine. Od njega su zazirali vaspitani momci&nbsp;i fine devojke, jer de\u0161avalo se da se prijatne letnje no\u0107i pretvore u brutalnu tu\u010du. Retko su navra\u0107ali oni ro\u0111eni u centru, jer njima &nbsp;je to bila daleka periferija. Pojavljivali bi se tek ponekad, kada je dosada u gradu&nbsp;uzimala danak, pa su ose\u0107ali potrebu da ubrizgaju malo nesvakida\u0161njeg uzbu\u0111enja. Po zbunjenosti na licima kada bi zakora\u010dili u zadimljeni, neprovetreni prostor, i nervozi kojom su ispijali svoja pi\u0107a znalo se da se nalaze na mestu koje su do\u017eivljavali negostoljubivim. Ali to je bio njihov problem.&nbsp;<\/p>\n<p>Stalna klijentela ili inventar bili su Kasarinci. Tako su zvali nas koji smo odrasli u blizini kasarne, a bilo nas je dosta. I bili smo na lo\u0161em glasu. I mahom smo svi bili vr\u0161njaci. Me\u0111utim, odrasli kao u getu, te\u0161ko smo se adaptirali na doga\u0111aje i pojave koje su se de\u0161avale, i ipak, najsigurnije smo se ose\u0107ali kada smo zajedno, i van tih tokova. Mada, bog mi je svedok da smo poku\u0161avali, ali na\u010din je bio pomalo \u010dudan. U gradu bi, umesto da se udvaramo devojkama,&nbsp;igrali flipere, stoni fudbal ili&nbsp;bilijar. Ako toga ne bi bilo,&nbsp; potukli bi se. Ali naj\u010de\u0161\u0107e bi se pijani vra\u0107ali u na\u0161e naselje na periferiji, i no\u0107 zavr\u0161avali u na\u0161em kafi\u0107u. Ako bi se ko osmelio da pri\u0111e nekoj devojci, to bi unapred bilo osu\u0111eno na propast, a istrajnost, kojom bi se trudio da ostane u igri, bila nezgrapna. Da ne bude zabune, o svemu ovome govorio sam uop\u0161teno. Nije bilo toliko tu\u010da, bar ja nisam u\u010destvovao, ali neki jesu. I to je onaj lo\u0161 glas koji se nadaleko \u010duje. Sve ostalo je manje-vi\u0161e istina.<\/p>\n<p>Ja nisam bio \u010dest gost. Osim u letnjim ili zimskim mesecima kada sam dolazio na ferije. A i tada sam \u010de\u0161\u0107e zujao na drugim mestima tragaju\u0107i za ne\u010dim \u0161to nisam znao &nbsp;kako izgleda i gde boravi; za \u010dim tragam i sada, s tim \u0161to se sve vi\u0161e okre\u0107em onome u sebi. To je valjda ta stara\u010dka mudrost. Ali kada bih svratio, i ostao do kasno u no\u0107 ili do jutra, znao sam da sam ku\u0107i, me\u0111u svojima.<\/p>\n<p>Tu su se ugovarale partije karata koje su trajale danima, na kojima se gubilo i dobijalo. Pravili se timovi za turnire u malom fudbalu. Pri\u010dale dogodov\u0161tine. Pilo na crtu, a onda se vra\u0107ali dugovi. Ponekad bi neko doveo devojku, ali to bi bila kobna gre\u0161ka. Bilo je zaljubljivanja, a kasnije i brakova. Bilo je i susreta koji bi se mogli nazvati sudbonosnim. I sve to u jazbini, podrumu u kome je nekada bio mlin, preko puta kafane &#8222;Pade\u017e&#8220;, kasapnice i sodare. &nbsp;<\/p>\n<p>U &#8222;Lido&#8220; sam poslednji put u\u0161ao pre vi\u0161e od dvadeset godina, jedne martovske no\u0107i. Ve\u0107 je sve bilo u rasulu, i to se ose\u0107alo na svakom koraku. Gradom su vitlali novope\u010deni bogata\u0161i, opskurni likovi i marginalci kojima niko nije mogao a ni smeo da se suprotstavi.&nbsp;Sve je delovalo nekako \u010dudno pusto i tiho. &#8222;Orkestar \u0160uk Stampedo&#8220; u kome sam svirao trebalo je odr\u017ei koncert u Domu kulture, ali on je iz nekih razloga otkazan. Cenzura je odradila svoje. Muzika i tekstovi&nbsp;su bili isuvi\u0161e avangardni i opasni. &nbsp;Pevali su o ljubavi, obi\u010dnim ljudima i, pored srpskog jezika i pirotskog dijalekta, &nbsp;na izmi\u0161ljenim jezicima.<\/p>\n<p>U&nbsp;jednom trenutku u\u0161li smo u &#8222;Lido&#8220;, oko dva ujutru i zatekli moje drugove,&nbsp;ve\u0107&nbsp;dobro odvaljene, kako kao nekakva mitolo\u0161ka bi\u0107a ska\u010du po stolovima, &nbsp;dok su devojke plesale uz freneti\u010dnu muziku, a pijani konobari&nbsp;nemilice to\u010dili alkohol na ra\u010dun ku\u0107e. \u010clanovi &#8222;Orkestra \u0160uk Stampedo&#8220; dobro su se uklopili u ambijent. U&nbsp;jednom trenutku \u010duo sam mog prijatelja, koji je uzeo kafi\u0107 pod zakup, kako pri\u010da basisti: &#8222;Zna\u0161 kvo&#8230; Mi smo tuva ludovali, i nekoj nas je prijavil na milicajci&#8230; A oni ka dojdo\u0161e da ni apse, mi svi pojdomo na nji, a oni povadi\u0161e pi\u0161tolji, pa na nas&nbsp;te teka!&#8220; I gestikulacijom je pokazivao kako je to izgledalo. I bio ponosan zbog toga.<\/p>\n<p>I mo\u017eda je tu kraj kafi\u0107a &#8222;Lido&#8220;, te neke devedeset i tre\u0107e. Postojao je mo\u017eda nekih deset godina, najvi\u0161e, i izdr\u017eao je a da se nije mnogo menjao. Nije se mnogo razlikovao od drugih kafi\u0107a, i nije bio poseban ni po \u010demu, osim \u0161to se \u010dovek mogao ose\u0107ati potpuno svojim i onakvim kakav jeste.<\/p>\n<p>Pesmu i muziku sam napisao pre nekoliko godina s namerom da to odsvira \u0160uk. Ali, to se nije desilo. Pesma je ostala, i na kraju snimio sam je oko Nove godine, u danima kada je grip napu\u0161tao moje telo, i ja opet, nakon kuknjave od nedelju dana, osetio kako \u017eivot struji mojim \u017eilama. Animaciju sam radio malo du\u017ee, i to je bilo sasvim novo iskustvo. Crtaju\u0107i sli\u010dice, odjednom sam bio opet de\u010dak koji crta po sveskama na \u010dasovima stripove ili zami\u0161ljene junake. Naravno, kriti\u010dar \u0107e primetiti nedoslednost u crte\u017eu, ali to nije &nbsp;va\u017eno. Uostalom, sve je kao u snovima, kada iz jednog sna ulazimo u drugi i kada se spajaju nemogu\u0107e situacije u jedan doga\u0111aj, nama, veoma blizak. Crtaju\u0107i se\u0107ao sam se najranijih crte\u017ea koje sam besomu\u010dno iscrtavao hemijskom olovkom po listovima velike sveske, a da jo\u0161 nisam krenuo u \u0161kolu. Kakvi su to bili filmovi, kako mi sada nedostaju. Kad bih samo mogao opet da se ubacim u taj mod&#8230;<\/p>\n<p>Nisam mogao da predstavim sve moje prijatelje u crta\u0107u, ali svi likovi na &nbsp;neki iskren na\u010din jesu arhetip, nas i nekog davnog vremena. Bili smo odu\u0161evljeni stripovima, i davali nadimke koji su mogli da budu junaci tih romana, i \u017eiveli po tim nekim izmi\u0161ljenim zakonima sa \u010dudnim ose\u0107anjem za pravdu.<\/p>\n<p>I tako, moje se\u0107anje na &#8222;Lido&#8220; ne bledi, samo se distorzira, ali to ne mora da bude tako lo\u0161e.&nbsp;<\/p>\n<p>Razmi\u0161ljao sam, da li su va\u017ena&nbsp;imena, i da li mogu svih da se setim. Mnogo vremena je pro\u0161lo, i onda, shvatam: da, zaslu\u017euju, vi\u0161e od mene svakako, jer su bili svakodnevno prisutni u tom brlogu. I po\u010deti od glave, vlasnika, pokojnog Mila\u0107ije, a zatim, tu su \u0160aban i &nbsp;pokojni Bend\u017e, konobari, i moji prijatelji Bu\u0111a, Tupa, Belac, Anta, Joja, Vule, Grof, \u0110ema, Dejan Mali, pokojni Tr\u010da, Tisa, Bubi, Persa, Mile Seljak, pokojni Pa\u0161a&#8230; I, ima ih jo\u0161, mogu da mi jave da ih dopi\u0161em, da se nastavi niz.<\/p>\n<p>Tekst pesme, muzika, animacija: Zoran Aleksi\u0107 Koki<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Trajanje: 3:06 U Pirotu beja\u0161e nekada &#8222;Lido&#8220;. Sa godinama koje prolaze postajemo sve vi\u0161e obuzeti nostalgijom, skloni da istinu obojimo u ru\u017ei\u010dasto, i da praznine u se\u0107anju popunimo izmi\u0161ljenim doga\u0111ajima.&nbsp; \u010cemu la\u017e? Pa &#8222;Lido&#8220; je bio obi\u010dan \u0107umez, i daleko od toga da bude bar. Mo\u017eda je bio pre neka kafeterija, ili u najboljem slu\u010daju, &hellip; <a href=\"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/2017\/03\/14\/secanje-na-lido-bar\/\" class=\"more-link\">\u041d\u0430\u0441\u0442\u0430\u0432\u0438\u0442\u0435 \u0441\u0430 \u0447\u0438\u0442\u0430\u045a\u0435\u043c <span class=\"screen-reader-text\">SE\u0106ANJE NA LIDO BAR<\/span> <span class=\"meta-nav\">&rarr;<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/652"}],"collection":[{"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=652"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/652\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":669,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/652\/revisions\/669"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=652"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=652"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=652"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}