{"id":921,"date":"2020-12-08T13:56:38","date_gmt":"2020-12-08T12:56:38","guid":{"rendered":"http:\/\/koki.in.rs\/blog\/?p=921"},"modified":"2021-08-02T18:49:25","modified_gmt":"2021-08-02T16:49:25","slug":"vodo-moja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/2020\/12\/08\/vodo-moja\/","title":{"rendered":"Vodo moja"},"content":{"rendered":"\n<figure class=\"wp-block-embed-youtube aligncenter wp-block-embed is-type-video is-provider-youtube wp-embed-aspect-16-9 wp-has-aspect-ratio\"><div class=\"wp-block-embed__wrapper\">\n<iframe loading=\"lazy\" title=\"VODO MOJA  - Zoran Aleksi\u0107 Koki\" width=\"474\" height=\"267\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/RBfC8-RrEuk?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" referrerpolicy=\"strict-origin-when-cross-origin\" allowfullscreen><\/iframe>\n<\/div><\/figure>\n\n\n\n<p>Pesmu &#8222;Vodo moja&#8220; snimio sam jednog popodneva. Spontano, bez mnogo razmi\u0161ljanja. Verujem, jedino tako mo\u017ee da iza\u0111e ono najiskrenije iz nas. Kao kad izvire voda.<\/p>\n\n\n\n<p>Bila je potrebna jedna gitara, jedna primitivna svirala (o da, opsednut sam time i poslednjih godinu i vi\u0161e dana pravim \u010dudne, arhai\u010dne duva\u010dke instrumente) jedna klavijatura  i jedno pevanje izgubljenih \u010dobana, visoko pod sne\u017enim planinskim vrhovima, okupljenih oko vatre u sakralnoj ti\u0161ini pe\u0107ine.<\/p>\n\n\n\n<p>Bar sam tako mislio. Pevao sam, a da prethodno nisam promislio kako bi trebalo. Re\u010di su same gradile pri\u010du i atmosferu.<\/p>\n\n\n\n<p>Ne, nemam iluziju da je ovo neko veli\u010danstveno delo pred kojim \u0107e onaj koga dotakne ostati zadivljen, kako to ve\u0107 znaju da \u010dine velika dela. Kada susret sa njima u nama pobudi jednu dubinsku promenu koje naj\u010de\u0161\u0107e postanemo kasnije svesni. Znam da bi ve\u0107ina sve to bolje otpevala, i odsvirala, i svakako snimila. Nisam jo\u0161 dostigao tu liniju samoljubivosti da ne znam kako bi jedan \u017eenski vokal, koji se izvija iznad mra\u010dnih harmonija, \u010ditavu stvar u\u010dinio vi\u0161edimenzionalnom i dao sasvim nov, misti\u010dni pe\u010dat. A \u0161ta tek re\u0107i na autenti\u010dne \u017eenske i mu\u0161ke glasove kakvih i danas ima, usamljenih po goletima i vrletima, u oronulim selima odakle su sinovi i k\u0107eri odavno oti\u0161li. Svestan sam da glas &#8222;r&#8220; koji izgovaram tako &#8222;francuski&#8220; \u0161armantno vi\u0161e izaziva podsmeh od divljenja, i celu stvar \u010dini neodoljivo neozbiljnom. Na prvi pogled i prvo slu\u0161anje. Me\u0111utim, ovako otpevani stihovi daju svemu iskrenu autenti\u010dnost ludaka izgubljenog u vrtlogu vremena, \u017eelja, uspomena, barijera, iz davnog doba, kada mnogo toga, u \u0161ta se danas zaklinjemo i verujemo, nije bilo toliko va\u017eno da se bez njega ne bi moglo \u017eiveti.<\/p>\n\n\n\n<p>I \u0161ta sam, u\u010dinio onda. Ono \u0161to bi verovatno ve\u0107ina, ono \u0161to bi i dete koje se hvali novom igra\u010dkom. <\/p>\n\n\n\n<p>Snimak sam poslao Sun\u010dici, profesoru muzike, prijateljici i koleginici po hlebu koji jedemo, kao i Draganu Joni\u0107u i Milo\u0161u Slobodanu, dvojici mojih prijatelja iz bezbri\u017enih \u0161kolskih dana.<\/p>\n\n\n\n<p>Naravno, Sun\u010dica je dala prelaznu ocenu. Jednostavno, nije imala izbora s obzirom da je re\u010d o delu njenog direktora. Draganu, aktivisti udru\u017eenja &#8222;Sa\u010duvajmo reke Stare Planine&#8220;, koji se iskrenim entuzijazmom bori da reke ne stave u cevi, kao moj skromni doprinos njihovoj borbi. Sa Milo\u0161em, razgovor o pesmi krenuo je metafizi\u010dkim stazama, uz vino koje smo pili, on u Kanadi a ja ovde. U svakom slu\u010daju, vibracije su bile pozitivne, i shvatio sam ih kao podstrek da zavr\u0161im zapo\u010deto.<\/p>\n\n\n\n<p>Nedostajala je slika. Nekoliko nedelja tra\u017eio sam lokacije gde bih mogao da snimim kadrove. U glavi sam imao gotov film i jasne slike, ali, avaj, trebalo je to realizovati. I tako, obilazio sam Beograd, i otkrivao ono \u0161to se ba\u0161 ne vidi. A ljudi koji \u017eive u tim prostorima, svikli su se sa njima i u tome ne vide ni\u010deg \u010dudnog. Ravnodu\u0161ni prolaze kraj kanala kroz koje proti\u010du otpadne vode, kraj drve\u0107a sa kojih se poput ukrasa vijore kese, kraj ba\u010denih plasti\u010dnih fla\u0161a nasukanih sa otpalim granjem uz obale, pored cevi iz kojih ogoljena \u0161iklja voda iz kanalizacije&#8230; Davili su me izmaglica, smog, dim i izduvni gasovi, ali nisam odustajao, ve\u0107 naprotiv. Pra\u0107en vernim psom Stelom, i\u0161ao sam dalje. Nisam hteo da film bude puka deskripcija.<\/p>\n\n\n\n<p>Onim drugim, estetskim, sam se bavio kada sam ubacio snimke ra\u010dunar i po\u010deo da ih krojim. <\/p>\n\n\n\n<p>I onda, u toku monta\u017ee, shvatio sam koliko je va\u017eno \u010duvati i sa\u010duvati svoje izvore. Jer bez njih, i vode koju nam daju presahnu\u0107e sve, a predeo u kome obitavamo posta\u0107e pustinja.<\/p>\n\n\n\n<p>Ja svoja izvori\u0161ta \u010duvam se\u0107aju\u0107i se filmova Andreja Tarkovskog i Sergeja Parad\u017eanova, kao i nekih scena iz Bergmanovih &#8222;Divljih jagoda&#8220; i Kurosavinog &#8222;Ra\u0161omona&#8220; koje sam kao de\u010dak gledao na televiziji, onoj jedinoj, dr\u017eavnoj. I, iako, priznajem, nisam razumeo ba\u0161 sve, nekako sam znao da tu ima tog ne\u010deg \u0161to \u0107u naslutiti, ali ne i otkriti, mnogo kasnije.<\/p>\n\n\n\n<p>Zamr\u0161eni putevi odrastanja vodili su me pronala\u017eenju sakrivenih vrela u kojima sam se umivao i ogledao \u010ditaju\u0107i dela Mihaila Bulgakova, Borisa Vijana i Gabrijela Garsije Markesa.<\/p>\n\n\n\n<p>Izvore koje negujem i \u010duvam od zaga\u0111enja zaborava su sve uzvra\u0107ene i neuzvra\u0107ene ljubavi i drugarstva. <\/p>\n\n\n\n<p>I danas, kada pro\u0111em pored Kinoteke, osvrnem se na bistrinu drugarstva sa Zoranom Dimi\u0107em, filozofom, sada profesorom na Filozofskom fakultetu Ni\u0161kog univerziteta, koji mi je odao tajnu gledanja filmova.<\/p>\n\n\n\n<p>Mo\u0107ne rezervoare \u010diste vode vidim na na\u0161im terenima kraj pirotske kasarne gde smo igrali fudbal podeljeni na partizanovce i zvezda\u0161e do kasnih no\u0107nih sati pod mese\u010dinom kada se lopta samo \u010dula ali ne i videla, tih mladih, sedamdesetih godina pro\u0161log veka. U tajanstvenim i misti\u010dnim prostranstvima Stare Planine, kojoj \u017eelim da jo\u0161 dugo bude neotkrivena.  Pijem vodu iz beskrajno lepih predela koje su usekle reke Ni\u0161ava i Jerma, tamo gde smo pecali ribu i ma\u0161tali. <\/p>\n\n\n\n<p>I sva izvori\u0161ta bujaju u meni kad se setim svih onih koje sam upoznao na putovanjima, u \u0161kolama koje sam poha\u0111ao, gradovima u kojima sam \u017eiveo, prijateljima sa kojima sam se smejao i pesme pevao, svirao&#8230; U\u010ditelja od kojih sam u\u010dio, i onih koje sam u\u010dio.<\/p>\n\n\n\n<p>I sve vode nosim u sebi, koje \u010duvaju da moje kosti ne budu peskom prekrivene, \u010diji \u017eubor \u010dujem u gajda\u0161kim orima pastira sa Svrlji\u0161kih planina, i svim dijalektima, jezicima i ljudima, verama, od juga do severa i od istoka do zapada.<\/p>\n\n\n\n<p>I sve to, i jo\u0161 mnogo toga \u0161to zna da uzdrma i pomeri iz te\u017ei\u0161ta stvorilo je ovu pesmu i ovaj video.  <\/p>\n\n\n\n<p>I da, ako i pomalo podseti nekog da je melodiju ve\u0107 \u010duo, mogu da se slo\u017eim sa tim, jer ona nam je duboko utkana u genima, data od roditelja, i nesvesni nosimo je sa sobom, i predajemo dalje.<\/p>\n\n\n\n<p>Na kraju, Dunji, mojoj \u0107erki, koja je ekolog, rekao sam da posve\u0107ujem ovu pesmu i film. Ona je oti\u0161la odavde, iako je \u017eelela da bude druga\u010dije. Koliko je apsurdno planirati bilo \u0161ta. Ali, ma koje reke je nosile, i u \u010dija mora se ulivale, neka ne zaboravi svoja izvori\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n<p style=\"text-align:center\"><strong>VODO MOJA<\/strong><\/p>\n\n\n\n<pre style=\"text-align:center\" class=\"wp-block-verse\"> Oj<br>Oj ptice<br>Oj nebo<br>Nebo plavo oj<br>Daj vode daj<br>Oj ptice<br>Nosite me<br>Do izvora vode moje<br>Vodo reko<br>Vodo moja<br>Ne daj mene<br>Vodo bistra<br>Vodo plava<br>Ne daj mene<br><br>Idu zveri<br>Idu zveri <\/pre>\n\n\n\n<p style=\"text-align:right\"> Zoran Aleksi\u0107 Koki<\/p>\n\n\n\n<p> <\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pesmu &#8222;Vodo moja&#8220; snimio sam jednog popodneva. Spontano, bez mnogo razmi\u0161ljanja. Verujem, jedino tako mo\u017ee da iza\u0111e ono najiskrenije iz nas. Kao kad izvire voda. Bila je potrebna jedna gitara, jedna primitivna svirala (o da, opsednut sam time i poslednjih godinu i vi\u0161e dana pravim \u010dudne, arhai\u010dne duva\u010dke instrumente) jedna klavijatura i jedno pevanje izgubljenih &hellip; <a href=\"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/2020\/12\/08\/vodo-moja\/\" class=\"more-link\">\u041d\u0430\u0441\u0442\u0430\u0432\u0438\u0442\u0435 \u0441\u0430 \u0447\u0438\u0442\u0430\u045a\u0435\u043c <span class=\"screen-reader-text\">Vodo moja<\/span> <span class=\"meta-nav\">&rarr;<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/921"}],"collection":[{"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=921"}],"version-history":[{"count":20,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/921\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1228,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/921\/revisions\/1228"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=921"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=921"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/koki.in.rs\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=921"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}