TIHA ŠETNJA

 

IMG_20160309_094117

Izložbu pod nazivom „Tiha šetnja“ imao sam u Nišu 2008. godine u Salonu 77.

Iste godine deo postavke preseljen je Prijedor gde sam u Galeriji 96 izložio pastele i crteže, kao i radove na lesonitu koje nisam pre toga izlagao.

Tri godine kasnije u Aeera gallery održana je izložba pod nazivom „Mala popodnevna izložba“.

Na ovim izložbama dominiraju pejzaži. U Nišu su prvi put izloženi radovi velikog formata rađeni na gipsanim pločama. U Prijedoru je akcenat bio na radovima na papiru, dok su na poslednjoj izložbi predstavljeni radovi malog formata u tehnici ulja.

Ideja je bila da na svakoj od tih  izložbi jedan motiv, u ovom slučaju pejzaž, predstavim na različite načine i u različitim tehnikama. Formati se kreću od velikih dimenzija pa  do minijatura.

Trenutno je u pripremi izložba za pirotsku galeriju „Čedomir Krstić“ na kojoj ću pored pejzaža izložiti i skulpture. Ideja je da pejzaž predstavi unutrašnji duhovni prostor, dok bi skulptura bila ta koja egzistira u jednom takvom okruženju.

Izložbu u Nišu otvorila je Radmila Kostić, Viši kustos Galerije savremene likovne umetnosti u Nišu, i tom prilkom je rekla:

„Zoran Aleksić Koki se predstavlja likovnoj publici serijom asocijativnih predela koji se nalaze u neprekidnoj, živoj transformaciji.
Njegovo poetsko viđenje stvarnosti ispunjeno snovima i skrivenim nadanjima ukazuje na složen i komplikovan put koji često sami izaberemo u večitoj želji da pronađemo sam smisao života.
Aleksić je umetnik istančanog senzibiliteta koji lirskom deformacijom oblika otkriva nova vidljiva i nevidljiva prostranstva.“

Govor sa otvaranja izložbe u Salonu 77 u Nišu. Tekst je objavljen u katalogu za izložbu u Galeriji 96 iz Prijedora.

prijedorglrija96naslovna

Plakat sa izložbe održane u Galeriji 96 u Prijedoru, Republika Srpska

 Radovi sa izložbe u Salonu 77

arbinje        kiosanasp        babinzub1

       vrelokisa     trikisnaoblaka

Arbinje, 120 X 100 cm, ugljen, pigmenti na gipsanoj ploči, 2006. godina;

Kiša na Staroj planini, 120 X 100 cm, ugljen, pigmenti na gipsanoj ploči, 2006. godina;

Babin zub, 120 X 40 cm, ugljen na gipsanoj ploči, 2006. godina

Vrelo, kiša, 120 X 100 cm, ugljen, pigmenti na gipsanoj ploči, 2006. godina

Tri kišna oblaka, ulje na platnu, 115 X 100 cm, 2007. godina

Radovi sa izložbe u Galeriji 96

       brod      jesenjidanatelje

dolesudecacarli  kurtonbomba  svetlostigra2

Brod, ulje na lesonitu presvučenom platnom, 2000. godina;

Jesenji dan, ulje na lesonitu, 2000. godina;

Dole su deca Čarli, ulje na lesonitu, 2000.godina;

Igra zmajeva (Kurton bomba), ulje na lesonitu, 2000. godina;

Igra svetlosti, ulje na lesonitu, 2000. godina.

Radovi sa izložbe u AEERA Gallery

zavojsko jezero               pogled na modzor

 nisava     senke na crvenom brdu     basarsko kamik     basarski kamik2

Zavojsko jezero, ulje na platnu, 30 X 40 cm, 2009. godina;

Put za Midžor, ulje na platnu, 30 X 40 cm, 2010. godina;

Nišava, ulje na platnu, 30 X 40 cm, 2009. godina;

Senke na Crvenom brdu, ulje na platnu, 30 X 40 cm, 2010. godina;

Basarski kamik – zima, ulje na platnu, 30 X 40 cm, 2011. godina;

Basarski kamik – proleće, ulje na platnu, 30 X 40 cm, 2010. godina.

Katalog sa izložbe u AEERA Gallery

 

Autorski tekst iz kataloga sa izložbi održanih u Nišu i Prijedoru.

TIHA ŠETNJA

Praskozorje otima dah. Zastajemo opijeni visinom dok se pod nama pružaju pašnjaci i vrhovi sažeti u nepreglednom, tek naslućenom jutarnjem plavetnilu, koje će uskoro popiti kiša. Kao da postajemo deo Leonardove slike gubeći se u sfumatu; kao u nekoj pesmi.

Oblaci su blizu, i možemo ih dohvatiti. Koračamo preko njihovih senki koje filmskom dramatikom menjaju pejzaž. Samo su konji, divlji konji, kao kod Tarkovskog, mirni, negde dole, u dolini, stopljeni sa pejzažem.

Osećajući radost pred prizorima koji se, kao u snovima, otkrivaju pred nama, bodrili smo jedno drugo, i istrajavali u naporima da stignemo do vrha, bolno svesni kako oni uveliko prevazilaze granice naših moći. Kao da smo u nekoj igri, koja ima za cilj – pobediti sebe. Otkrivamo nove prostore duboko sakrivene u nama, i potpuno nepoznate. To biće, taj deo u nama zapostavljen i davljen, iz ko zna kojih razloga, odjednom je rođeno i smeje se. Onako, kako se mi nismo dugo vremena unazad nasmejali.

Opet pronađeni, samo želimo, dok stojimo usamljeni na vrhu, pokisli od kiše što se lepi na naša lica, da više nikada ne budemo izgubljeni u lavirintu koji smo delom sami izgradili.

I onda, oblaci nose kišu, dok je nebo koje opija iznad nas.

Zoran Aleksić Koki

Dokumentarni film sa otvaranja izložbe održane u Salonu 77 u Nišu

 

CAROL

Zimski dan na selu. Sve je tiho. U tišini, naslućuje se neizvesnost, i drama je na pomolu. Napeto iščekivanje narušava samo rutinska priprema za krvavi pir. Sve je tako uobičajeno i jednostavno. Osuđeni bez krivice, samo zbog simbolike, biće žrtvovani. Mirno i nemo čekaju. Samo pogledi govore.

Da li osećaju strah, patnju, nemir ili se tupo predaju sudbini?

Da li je sam čin uzrok, a posledica radosni tonovi pesmica koje slave ljubav i milost?

Na kraju, kada sve bude gotovo, akteri odlaze. Prostor biva očišćen, i kao da ničeg nije bilo. Ne razmišlja se o žrtvi, i zato osećanja krivice nema. Život može da ide dalje. Tako je zapisano.

18+

Kratki film „Carol“ snimljen je 2009. godine i prikazan je 2010. godine u okviru programa „Low-hi is sky high, mikro festival kratkog filma“. Nakon završene projekcije u sali je nastupila tišina. Zavladao je osećaj mučnine. I tek nakon toga začuo se aplauz. Film „Carol“ postavlja pitanja, ali ne nudi odgovore.

Scenario, muzika, montaža i režija: Zoran Aleksić Koki

Trajanje: 6:48